Slušaj svoje srce..
Da li je uvijek ispravno ono što osjećamo..? Nije da baš vjerujem u to. Prost je razlog.. ljudi su komplikovani i srce retko kada se vodi logikom i dovodi te u situacije da se boriš protiv njega svom svojom snagom jer je jako onoliko koliko želi ili voli... I tužno je kada kuca za nekog ko ga tretira loše i odbija ga a neko ko mu daje sve jednostavno ne dotiče isto. Kada je iz straha mislim da tu nema mjesta za borbu, besmisleno je. "Za ranjivost treba puno hrabrosti, ali se isplati, zbog onih par ljudi koji to neće iskoristiti, vec zagrliti."
Ali zna to biti i nešto što se kosi sa svim. Bukvalno to mislim, svim pravilima, segmentima naših života a ono najgore što po meni može biti su povređena neka druga srca. Da se razumijemo, prava sreća je biti u mogućnosti slušati ga.. nekada ne možemo ići za nečim jer ne možemo dohvatiti potrebne visine, ne možemo otključati nečije srce sa svojim šiframa koje smo dobili eto slučajno i koje nas definišu, naš otisak prsta ne odgovara i bespomoćni smo. Nekada je cijena velika.. rušenje, destrukcija, uništavanje.. sebe ili nekoga, nečega drugog.
I ne, nema šablona ni pravila po kojem možete uskladiti srce i mozak.. i čitav svijet.
..ali nemojte se ograničavati pomalo smješnim stvarima, npr. društvo jer sreća je previše skupa a društvo, prema mom sistemu vrednovanja, previše jeftino. Znate kad ljudi koji vam nisu bitni, nisu dio vašeg života, kad vam ne plaćaju račune i ono najvažnije je da to za šta bi ste se borili nema nikakve veze sa njima niti ih ugrožava a oni dižu galamu i prave neki prividan problem kojeg nema i ima a to su oni sami zbog nekih ubjeđenja zbog kojih bi sad svi trebali da živimo po njihovim pravilima? Nema šanse. U tom slučaju slušajte ga još jače, volite još jače, borite se još više. Svijet nikada neće prestati da se okreće zbog ljubavi. Ljudi neće umirati zbog ljubavi. Voljeti je divno i divim se onima koji vole i ne znaju da mrze, koji su ljubazni i skromni, koji su otvorenog uma tako što ne uzimaju zdravo za gotovo ono što im se da na tacni, već razmisle, stvore neki svoj stav, sa malo mjesta, čak i posle polovine svog života, toliko iskustva za šansu nekom drugačijem razmišljanju. :)
Ugh.. otišla sam od teme. Evo, vratila sam se..
Osjećanja jesu bitna ali ništa nije savršeno, pa ni ona. Naučiti živjeti sa njima je naučiti živjeti sa sobom.
