Zašto se bojim promjeniti i običnu frizuru? A možete misliti kako je tek na nekom drugom, "većem" polju.. Neću da šišam nikakve vrhove jer su oštećeni, ovaj put želim mnogo više.
Šta bi ta promjena mogla donijeti?
Svašta nešto, mnogo je mogućih ishoda. Onaj najbolji je da počnem plakati jer je to baš ono što želim i to sam dobila. Jel glupo biti preplavljen emocijama u takvoj situaciji? Možda i to da se bolje naučim nositi sa nečim novim, nepoznatim.. jer srljanje u strah ili / i pozitivno iskustvo iz toga.
Od frizerskog do kuće bih išla preradosna, kao malo dijete ali ne onako površno, stvarno bih bila sretna, vukla bi se taj prvi decembarski dan prema kući, vjerovatno bi već padalo veče. Volim zimske dane kada mi se naježi koža a ja se stisnem i jednostavno osjećam taj hladan vazduh, ljude isto tako zamotane i stisnute, neki gledaju ispred sebe i žure, neki sa prijateljem čekaju na semaforu, sa rukama u džepovima, smeju se. Volim kada pada veče. Volim zimu i drugačiju ja.
Vi koji niste u fazonu fešn i slično nemojte zamjerati, nisam ni ja. A tek nemojte to gledati kao krajnju površnost, to bi bilo površno. Bar zato što zaključujete iz isključivo ličnog iskustva.
Jako rijetko usmjeravam svoj život ka tome ali kad mi nešto uzme pažnju.. Volim vidjeti različite ljude sa kaputima kakve nisam vidjela, zanimljivim šalom, upečatljivom frizurom i ono najvažnije je da to nije šupljo, volim da vidim harizmu, to nešto, pozitivnost, osmjeh, sigurnost i brižnost..ni sama nisam sigurna šta je to.
Vraćam na svoju priču: Eto pronašla sam sjajnu pjesmu. Ušla je u uho. Poslije sam obratila pažnju na video i vidjela viđeno ali skoz "iz nekog drugog ugla", za mene je to bilo skroz nešto drugačije. Bilo je vau. Poludjela sam za tim. Imalo je ono nešto nešto u čemu se pronalazim. Nestrpliva i nervozna. Neke prijatelje sam pitala za mišljenje. Skeptičnost preovladava. Plava kosa? Razglabanje o mojoj boji tena, kvalitetu kose za takvo tretiranje, šišanje nekih dijelova kratko, moj oblik lica. Neko je skeptičan za boju, neko da mi takvo nešto ne bi stajalo. Ja možda najmanje razmišljam o tom a najbitnije mi je. Možda se u sekundi mogu zamisliti kako mi to dobro stoji ili loše.
Čije je mišljenje na kraju bi trebalo biti bitno? Meni samo moje. Sigurnost ne bih trebala tražiti izvan sebe same.
Sledeći korak je pronaći nekog pouzdanijeg frizera jer pored toga što ulogu igra to što bi trebalo biti napravljeno, isto po meni bitnu ulogu i ima onaj u čijim si rukama, um koji ih vodi, koji ima sliku, ko bi trebao da je vidi bolje od tebe, neko ko te može posavjetovati po iskustvu tako da ko god mi je rekao da mi to mogu bilo gdje uraditi sam epski izignorisala i nastavila da tražim neku preporuku, nekog ko se bavi modernijim frizurama i mislim da sam našla.
Drugarica koja uči taj zanat mi je rekla za jednog momka, vidjela je da radi jako zanimljive, moderne stvari. Otišla sam sledeći dan do salona pitala da zakažem sišanje. Pošto sam objasnila ukratko da hoću nešto komplikovanije ili osjetljivije ipak su riješili da to šišanje bude kod njega, ne koleginice. To je bilo prije tti - četri dana. A zakazano je za 1. decembar, prije ne može.
Sada se trudim da što manje razmišljam o tome jer poznajem sebe, razbijala bih glavu i digla ruke od toga. Bojim se jer ni sama ne znam šta će biti ali se ne bojim dovoljno. Ustvari sam uzbuđena i želim tu promjenu, želim jednako drastičnu kao ona koja se trenutno dešava iznutra.
Mislim da traj strah sve više mijenja uzbuđenje. :)
Volim sebe kakvu jesam, da ne dođe do zabune. U ne tako davnoj prošlosti i nisam ali mijenjam se. Čitav moj put hoću. Volim sebe takvu ali mijenjam se i radim na sebi zato što to meni odgovara. Voljela bih da mogu čuti više ljudi kako to govori.
Vraćam na svoju priču: Eto pronašla sam sjajnu pjesmu. Ušla je u uho. Poslije sam obratila pažnju na video i vidjela viđeno ali skoz "iz nekog drugog ugla", za mene je to bilo skroz nešto drugačije. Bilo je vau. Poludjela sam za tim. Imalo je ono nešto nešto u čemu se pronalazim. Nestrpliva i nervozna. Neke prijatelje sam pitala za mišljenje. Skeptičnost preovladava. Plava kosa? Razglabanje o mojoj boji tena, kvalitetu kose za takvo tretiranje, šišanje nekih dijelova kratko, moj oblik lica. Neko je skeptičan za boju, neko da mi takvo nešto ne bi stajalo. Ja možda najmanje razmišljam o tom a najbitnije mi je. Možda se u sekundi mogu zamisliti kako mi to dobro stoji ili loše.
Čije je mišljenje na kraju bi trebalo biti bitno? Meni samo moje. Sigurnost ne bih trebala tražiti izvan sebe same.
Sledeći korak je pronaći nekog pouzdanijeg frizera jer pored toga što ulogu igra to što bi trebalo biti napravljeno, isto po meni bitnu ulogu i ima onaj u čijim si rukama, um koji ih vodi, koji ima sliku, ko bi trebao da je vidi bolje od tebe, neko ko te može posavjetovati po iskustvu tako da ko god mi je rekao da mi to mogu bilo gdje uraditi sam epski izignorisala i nastavila da tražim neku preporuku, nekog ko se bavi modernijim frizurama i mislim da sam našla.
Drugarica koja uči taj zanat mi je rekla za jednog momka, vidjela je da radi jako zanimljive, moderne stvari. Otišla sam sledeći dan do salona pitala da zakažem sišanje. Pošto sam objasnila ukratko da hoću nešto komplikovanije ili osjetljivije ipak su riješili da to šišanje bude kod njega, ne koleginice. To je bilo prije tti - četri dana. A zakazano je za 1. decembar, prije ne može.
Sada se trudim da što manje razmišljam o tome jer poznajem sebe, razbijala bih glavu i digla ruke od toga. Bojim se jer ni sama ne znam šta će biti ali se ne bojim dovoljno. Ustvari sam uzbuđena i želim tu promjenu, želim jednako drastičnu kao ona koja se trenutno dešava iznutra.
Mislim da traj strah sve više mijenja uzbuđenje. :)
Volim sebe kakvu jesam, da ne dođe do zabune. U ne tako davnoj prošlosti i nisam ali mijenjam se. Čitav moj put hoću. Volim sebe takvu ali mijenjam se i radim na sebi zato što to meni odgovara. Voljela bih da mogu čuti više ljudi kako to govori.
Nema komentara:
Objavi komentar